Ideje nisu pojmovi kakve iskustvo primjenjuje poradi označivanja manjih ili većih krugova srodstva na stupnjevima niže ili više apstraktnosti. Ideje zapravo tvore diskontinuiranu mnogostrukost uzajamnog nadvisivanja, bez mogućnosti da se od jednog stupnja do narednog dospije po principu kontinuiranog napretka. Konretna živa stvar se ne može konstruirati od ideja, ali je razumljiva s obzirom na ideje, te je ovime u skladu s ontološkom svezom bitka i formi koje su karakteristične za život. Između onog fizičkog i forme ostaje djelokrug.
H. Plessner, "Stupnjevi organskoga i čovjek"
KONFUCIJE - LUN-YII
OdgovoriIzbrišiVI, 10
Jan Ch'iu je primijetio: "Nije da ne volim Učiteljevo naučavanje,
nego nemam dovoljno snage slijediti ga."
Učitelj je rekao: "Onaj koji nema dovoljno snage ostaje iscrpljen
na sredini puta, ali ti još nisi napravio ni koraka."
VI, 16
Kada sadržajnost nadvlada uglađenost (wen), posljedica je
neotesanost. Kada uglađenost nadvlada sadržajnost, postaje se
površan. Samo onda kada su uglađenost i sadržajnost uravnoteženi,
postaje se Velikim Čovjekom.
V, 19
Chi-sun je djelovao tek nakon što bi triput promislio.
Kad su Učitelju ispričali to, on je rekao: "Dvaput je dovoljno."
IV, 17
Učitelj je rekao: "Kada vidimo čovjeka odbarenog vrlinom,
pomišljamo o tome da dosegnemo njegov ugled. Kada vidimo čovjeka
s manama, valja nam se okrenuti sebi i potražiti njegove mane u sebi."
II, 15
"Onaj koji uči, ali ne promišlja izgubljen je. Onaj koji promišlja,
ali ne uči u opasnosti je."
VIII, 17
"Uči tako kao da nikada nećeš doći do kraja; kao da si u strahu
da ćeš to (znanje) izgubiti."
XI, 11
Chung Yu se propitivao o opsluživanju duhova i božanskih bića.
"Ako još nismo sposobni služiti čovjeka, kako onda možemo služiti
duhove i božanska bića!"
Chung Yu je dodao: "Usuđujem se pitati Vas o smrti." Konfucije je
rekao: "Ako još ne znamo o životu, kako možemo znati o smrti!"
XIV, 30
Učitelj je rekao: "Put (tao) Velikog Čovjeka je trostruk, ali ga
ja nisam uspio dostići. Čovjek mudrosti nema sumnji; čovjek vrline
nema briga; čovjek hrabrosti nema straha."
XIV, 37
Konfucije je rekao: "Jao!, nitko nije u stanju razumijeti me!"
Tsuan-mu Tz'u ga je upitao: "Što podrazumijevate pod time da Vas
nitko nije u stanju razumijeti?"
Učitelj je odgovorio: "Premda nerazumijevan ne žalim se protiv
Neba i ne optužujem ljude. Proučavam stvari na nižoj razini, ali
moje razumijevanje prodire (na) višu razinu. No, postoji Nebo -
ono me možda razumije!"
XV, 28
Učitelj je rekao: "Čovjek može uvećati načela koja slijefi, no ta
načela ne uvećavaju čovjeka."
XVII, 7
... Jesam li ja gorka bundeva? Trebam li biti obješen i ostavljen
nepojeden kao neka bundeva?
XVII, 20
Kada je Ju Pei zatražio razgovor s Konfucijem ovaj je to otklonio,
našavši izgovor da je bolestan. Kada je donositelj te poruke
napuštao kuću, Konfucije je zasvirao citru s namjerom da ga glasnik
čuje.
XIX, 8
Pu Shang je rekao: "Mali čovjek uvijek nalazi isprike za svoje mane."
VII, 32
Učitelj je rekao: "Po pismenosti možda sam jednak drugim ljudima,
ali karakter Velikog Čovjeka - provoditi djelom ono što se zagovara -
još nisam dostigao."
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiDjeco stoljeća, odvratite svoje poglede.
OdgovoriIzbrišiUsne više nisu na svim riječima. Riječi bez reda veru se na poleđinu stvari. Stvari, bludeći kroz pustinju svoje erozije, nastoje potpaliti nađe kosti, nesigurne čuvare neke utvrđene opsjene. Ne videći da išta nadolazi, neposlušna stada naših kretnji nasrću na zatrovane bunare svojih kreštavih odraza.
Djeco stoljeća, svi su krajolici izbušeni našom suverenom odsutnošću.
ANNIE LE BRUN, iz MJESEČEVOG PRSTENA
U glasu se pretpostavlja komunikacija: kad dijete, prepoznavajući ono viđeno, i samo oslovljava te tao na njega odgovara, ono doduše time nesvjesno proizvodi asocijaciju, ali ona ne postaje plodna jer je čitava akcija zatvorena u sebbe samu. Tek kad dijete čuje isti glas spolja i ponovi ga, onda se u toj kretnji aktivira sjećanje očekivanja, kao ranije započetog, i sad dolazi do toga da se u glasu, koji je samo slušan i ponovljen, upravlja intencija na stvar a da se ona ne nalazi pred njim. U tom najvećem značajnom doživljaju odsustva tek se shvata intencija sama - u glasu jezika ranije započeto očekivanje. Tek je ovo, u stvari, rođenje misli: razočarenje.
OdgovoriIzbrišiArnold Gehlen - "Čovjek"
OdgovoriIzbriši